Iako obrtničkim zanimanjima obično smatramo samo ona strukovna, prema Hrvatskoj obrtničkoj komori u Hrvatskoj najviše novih obrta koji se otvaraju nude intelektualne usluge. Prema podatcima HOK-a u 2023. je 27 % novih obrta bilo upravo iz branše intelektualnih usluga i njihov broj stalno raste. Jedan takav obrt još 2018. otvorila je Lea Ivančić Žic. Njezin obrt imena Logoria specijaliziran je za usluge iz psihologije i logopedije, kako za djecu tako i za odrasle.
Ideju o pokretanju vlastitog biznisa, Lea je dobila već u srednjoj školi. I tako je već tijekom studija počela raditi samostalno. “Kad se sjetim 20-godišnje sebe kako nosi torbu igrački i materijala i radi s prvim klijentima za kuhinjskim stolom nečije obitelji, osjetim neku dragost”, rekla je za MALI VELIKI. Iskustvo je skupljala i kao logopedinja u Centru Slava Raškaj Rijeka te kao vanjska suradnica logopedinja u OŠ Kraljevica, a sve s ciljem da bi si dodatno omogućila edukaciju iz psihoterapije. “Neke dane znala sam raditi i po 12 sati na dan s jednim ciljem – sama si priuštiti skupu psihoterapijsku edukaciju za gestalt psihoterapeuta.”
I korak po korak, uspjela je, kako i u edukaciji tako i konačno u otvaranju obrta u kojem je objedinila ove dvije djelatnosti. Nazvala kad je Logoria što je bila svojevrsna izvedenica riječi logoreja. Radi se o logopedskom poremećaju kod kojeg osoba ne može prestati pričati. “Uz to, “logo” označuje logopeda, a “ri” kraticu za Rijeku”, kazala nam je Lea. I sva ta simbolika bila je, čini se, pun pogodak. Kako je tekao Lein poduzetnički put pročitajte u nastavku.
Tko je uopće Lea Ivančić Žic?
Lea je umjetnica u duši, nepopravljiva romantičarka, borac za pravdu i ranjive i knjiški moljac. Kad se sve to spoji, dobijemo introvertnu neurodivergentnu poduzetnu ženu koja voli duboke iskrene odnose naspram velikih društava i gužvi, obožava vrijeme u prirodi i životinje i pojam savršenog petka navečer je pod dekicom, s knjigom ili joystickom u ruci dok s dragim igram video igricu.
Neke dane znala sam raditi i po 12 sati na dan s jednim ciljem – sama si priuštiti skupu psihoterapijsku edukaciju.
Kako si se odlučila spojiti psihoterapiju i logopediju? Kako se ta dva područja nadopunjuju?
Isprve nisam imala ideju kako će se točno nadopunjavati ove dvije struke. Budući da mi je brat oduvijek imao izazove u socijalnim kontekstima i sretala sam se s ljudima koji mucaju, a i sama sam kao dijete imala brojne izazove u izgovoru glasova, posebno glasa R koji sam ispravila tek s 21 godinom, put me prirodno doveo do onog čime se bavim danas. Danas shvaćam da me neposredni rad sa stotinama djece i njihovih roditelja pripremio da još dublje razumijem izazove neurodivergentne zajednice u svim fazama razvoja i odrastanja, kao i uvid u razne sustavne probleme na razini škole, vrtića, zdravstva i radnih mjesta da doskoče tim izazovima.
Što podrazumijeva tvoj rad kao psihoterapeutkinje, a što kao logopedinje?
Kao logopedinja bavila sam se prepoznavanjem, dijagnostikom, prevencijom i terapijom jezično-govornih i komunikacijskih teškoća djece i adolescenata, ali i odraslih. Najviše sam radila i uživala raditi s predškolarcima i pripremama za školu, kao i prvašićima na prevenciji razvoja izrazitih oblika poremećaja čitanja i pisanja tj. disleksije, disgrafije i diskalkulije.
Kao psihoterapeut, svoja prva terapijska iskustva stjecala sam kao volonter u Centru BEA koji se bavi poremećajima prehrane, posebice s emocionalnim prejedanjem čestim kod neurodivergentne populacije, te u Udruzi LORI kroz rad s LGBTQ populacijom.
U početku sam najviše radila sa ženama koje su se oporavljale od odnosa s narcisima (bilo u braku ili u obitelji) te shvatila da postoji neka snažna veza između poremećaja ličnosti i neurodivergentne populacije koje često budu žrtve takvih odnosa. Sada radim psihoterapiju i coaching online s neurodivergentnim odraslima s ciljem da ih podržim da iscijele traume iz emocionalno nezrelih odnosa te da prepoznaju, prigrle i koriste snage svoje neurorazličitosti kroz humor, zaigranost i kreativnost.
Osim rada 1 na 1, koje sve usluge nudiš?
Dostupan je moj program “Prigrli sebe – od samokritike do samoprihvaćanja” koji nudi niz praktičnih vježbi i alata kao prvi korak prije početka suradnje. Trenutačno se spremam za lansiranje grupnog programa “Prigrli svoju neurorazličitost” u dva formata – kao self paced program kao podrška u prevladavanju najčešćih izazova kao što su prokrastinacija, burnout, perfekcionizam, izrazita samokritičnost i emocionalna samoregulacija, te kao mentorski program u manjim grupama uz moju neposrednu podršku i vođenje. Plan izlaska je veljača – ožujak. I pst, pst, piše se knjiga!
Kako izgleda tvoj pristup radu s djecom, a kako s odraslima?
U radu s djecom, osim igre i praćenja interesa djeteta, važan naglasak stavljam i na strukturu, predvidljivost i granice, kao i suradnja s roditeljem kroz domaće zadaće i check in između susreta. Vjerujem da se terapija ne odvija samo u kabinetu, već i provođenjem smjernica u svakodnevici kako bi bile maksimalno učinkovite i iskoristive. Volim neposredan i opušten, ali naravno profesionalan pristup.
S odraslima volim kako uživo, tako i online napraviti kućnu cozy atmosferu, biti na “ti” i izražavati se prirodno. Naravno, terapija nije kava s prijateljicom, ali uvijek nastojim naći onaj kanal komunikacije i izražavanja najbliži klijentima, bilo kroz pisanje, crtanje, asocijativne karte ili igru. Integriram više terapijskih pristupa i pravaca, uključujući gestalt, EMDR, transakcijsku analizu, NLP, terapiju igrom te sam trenutačno u edukaciji iz psihosomatike i logoterapije.
Sama imaš ADHD. Koliko ti ta dijagnoza stvara izazov u svakodnevici?
Briga o sebi i mojim kapacitetima je apsolutni prioritet za “normalno” funkcioniranje. Zdrava prehrana, hidracija, san, odmor i pauze, rekreacija, boravak u prirodi, treninzi su nešto što je obavezni dio dnevne rutine što mi je omogućilo poduzetništvo. Svaki dan nije savršen i ponekad i sama osjetim negativne posljedice manjka dopamina u određenim fazama ciklusa i nastojim planirati u skladu s time. Primjerice, ako primijetim da sam “nabrijana”, to mi je znak da udahnem i podsjetim se na svoje prioritete prije nego se entuzijastično prebukiram. Vizualni podsjetnici su moji najbolji prijatelji. Najvažnije je biti nježna i strpljiva sa sobom i podržati se uz podršku partnera, prijatelja, ali i mentora, coacha i osobnog psihoterapeuta.
Briga o sebi i mojim kapacitetima je apsolutni prioritet za “normalno” funkcioniranje.
Koji ti je dio tvog posla najzahtjevniji, a što te najviše ispunjava?
Apsolutno ne volim papirologiju i administrativni dio posla. Kao i pisanje previše stručnih, SEO optimiziranih tekstova. Iako znam da su važna i značajna stavka da moja zajednica dođe do relevantnih i korisnih informacija. Najviše me ispunjava neposredni rad s klijentima, kao i predavanja, webinari i kontakt s mojom zajednicom.
Koliko je svijest o mentalnom zdravlju u Hrvatskoj danas drugačija nego prije? Primjećuješ li pomake?
Primjećujem da neke dijagnoze kao što su anksioznost i depresija postaju normalizirane tek kad neka javna ličnost koja ne samo dobro, već vrhunski funkcionira istupi sa svojom pričom suočavanja s istom. Žalosti me taj pritisak “funkcionalnosti” i “produktivnosti” i parola “vidiš kako super funkcioniraš unatoč…”. Zbog brzog tempa života, pritisak na neurodivergentnu zajednicu je postao preveli. Nadam se da ćemo u većoj mjeri ove 2025. pričati o burnoutu kao nečemu što ne pripada samo zaposlenima u korporacijama. Veselim se i sama dati doprinos na tu temu na kongresu o burnoutu predviđenom u travnju.
Nadam se da ćemo u većoj mjeri ove 2025. pričati o burnoutu kao nečemu što ne pripada samo zaposlenima u korporacijama.
Kako se educiraš i usavršavaš u ova dva zahtjevna područja?
Trenutačno sam u edukaciji iz psihologije, psihosomatike i intenzivne primijenjene logoterapije. Daljnji plan usavršavanja su art terapijski pristupi te terapije usmjerene na suosjećanje. I daljnje usavršavanje iz EMDR terapijskog pristupa za rad s kompleksnom traumom. Velika mi je želja upisati AuDHD Coaching edukaciju kod Leanne Maskell, kada financije dopuste, naravno.
Koja je najveća lekcija koju si naučila u svojoj praksi?
Ne uložiš li vrijeme u planiranje godišnjeg i odmora, tijelo će se pobrinuti da imaš neplansko bolovanje. Planiranje dnevnog, tjednog, mjesečnog i kvartalnog odmora je prioritet za održivo poslovanje.
U kontekstu rada s klijentima, naučila sam da manje je više. Ljudima je potrebno da ih netko čuje, vidi, da prostor da se izraze i da se ne srame grešaka u procesu učenja i promjene. Ne novi revolucionarni alati i tehnike.
Ne uložiš li vrijeme u planiranje godišnjeg i odmora, tijelo će se pobrinuti da imaš neplansko bolovanje.
Koja je nepravedna prednost koju tvoj biznis ima na tržištu?
Zanimljivo pitanje. Rekla bih to da sam prvi neurodivergentni psihoterapeut, logoped i coach na ovim prostorima koji ne samo da pristupa ovoj populaciji iz ugla stručnjaka, već i iz ugla nekog tko je i sam dio neurodivergentne populacije. Također, biznis sam gradila u vremenu prije korone i mreža te imam iskustvo građenja biznisa kako offline, tako i online. Usto, vjerujem da je u današnje vrijeme visokih troškova poslovanja mogućnost i remote rada uvijek značajna prednost. Plan u budućnosti mi je otvoriti se i prema klijentima s engleskog govornog područja.
Planiranje dnevnog, tjednog, mjesečnog i kvartalnog odmora je prioritet za održivo poslovanje.
Koje greške najviše pamtiš i što si iz njih naučila?
Najveći ubojica biznisa je u mom iskustvu raspršenost, moranja/trebanja i donošenje odluka iz straha i uspoređivanja. Jedini održivi biznis je onaj u kojem akcije mogu pratiti i mjeriti kroz vrijeme, jasno komunicirati svoje vrijednosti i ponudu sa zajednicom na način koji je meni lagan, zabavan i pitak. Kao i raditi stručno, s fokusom na ono što je moja zona genijalnosti i podržati se da ostalo delegiram. Previše novih akcija istovremeno redovito su me vodile u preplavljenost, nedosljednost i ponekad odustajanje. Radije tri održive i dosljedne tjedne akcije i kanala nego šest s fazama nestajanja.
Previše novih akcija istovremeno redovito su me vodile u preplavljenost, nedosljednost i ponekad odustajanje.
Što bi savjetovala nekome tko želi pokrenuti vlastiti biznis u istom području?
Ako si logopedinja, bez straha! Radiš li dobro, zbog velike potražnje ubrzo ćeš imati i listu čekanja, posebice za rad uživo. Umreži se s kolegicama radi razmjene materijala i upućivanja korisnika. Ako si psihoterapeutkinja, odaberi skupinu izazova i populaciju s kojom najbliže želiš raditi i postani izvrsna i prepoznatljiva u tome. Uži fokus čini te bližom izazovima tvojim klijenticama i približava osjećaj da ih razumiješ. Ne samo kao stručnjak, već i kao ljudsko biće. U svakom slučaju, odnosi s klijentima i atmosfera koju kreiraš su ključ dugoročne suradnje i – preporuka.
